Marljivi zaljubljenik u jezik

Život hrvatskoga jezikoslovca Petra Šimunovića obilježen je radom. Vidim čobančića u okolišu janjaca i poskoka na Braču, gledam velikog znanstvenika za govornicom znanstvenoga skupa koje desetljeće poslije, a svagdje u njemu ljubav i znatiželja. Jezici stari i slavni uokrug, mladi i tek stasali. Među njima jedan što su ga gradili mnogi, i oni što su znali da to rade i oni koji to nisu razumjeli, a cijelim mu se bićem predao naš akademik. Dok su toliki pokušavali mijenjati svijet, Petar Šimunović, rođen 19. veljače 1933. u Dračevici na otoku Braču, preminuo 5. kolovoza 2014. u Splitu, nastojao ga je razumjeti, izraziti i objasniti.

Petar Šimunović

animali su ga stari spomenici i predmeti, gledao je otvorenih očiju prirodu, slušao hrvatski jezik u bezbrojnim metastazama, ali to nije bilo povod za uobičajena malograđanska naklapanja, segnuo je u taj svijet a svagdje je nalazio imena. To zahvatiti i protumačiti, to je bio program za cio život. Kolika su stoljeća prošla, koliko li je samo po svijetu punktova gdje se je našao Hrvat i gdje je čuvao svoj jezik, kolika je to baština? Zaviriti u svako bračko mjesto, poći u Istru, zadržati se u Trogiru, doći do Slunja i do Grubišnoga Polja, otisnuti se na Lastovo, zamisliti se nad sudbinom moliških Hrvata, uživjeti se u Bračanina u Antofagasti, kako je s Hrvatom u Gradišću, otkud ime Zagrebu, zašto se jedno mjesto u Lici zove Srb, evo melase jezičnoga blaga i naviljaka pitanja. Tko bi to sve dospio i tko bi se svega toga dohvatio? Toliko akcenata u govornom jeziku, toliko riječi u bezbroju djela od Bašćanske ploče i Povaljske listine ovamo. Još jednom kažem: život Petra Šimunovića obilježen je radom.

Po golemu opusu od oko 600 prinosa što su objavljeni u blizu 200 različitih edicija vidi se da je Petar Šimunović bio iznimno marljiv čovjek. Među njegovim naslovima je i reprezentativni Rječnik bračkih čakavskih govora, knjiga što u drugom izdanju iz 2009. ima preko 1200 stranica. Iz njegova je pera i knjiga Hrvatska prezimena (Zagreb, 2006) na preko 600 stranica objavljena u važnoj ediciji Izabrana djela Petra Šimunovića. Iz te su kolekcije djela Bračka toponimija, Toponimija hrvatskoga obalnog prostora, Hrvatska prezimena, Rječnik bračkih čakavskih govora, Uvod u hrvatsko imenoslovlje te Čakavska čitanka. Monumentalni trosveščani Hrvatski prezimenik priredio je u suradnji s Franjom Maletićem. Izišao je u nakladi Golden marketinga - Tehničke knjige, a taj izdavač objavljuje i Izabrana djela Petra Šimunovića. U svemu je samostalno ili u suradnji objavio četrdesetak knjiga, pa je i po tom jasno što je kao onomastičar i dijalektolog značio u hrvatskom jezikoslovlju, što je značio hrvatskom narodu u cjelini. Čitatelje i poštovatelje imao je i u širokim narodnim slojevima, poglavito s obzirom na napise o prezimenima, nerijetko i u novinama. Izvanredno je bio radišan i kao terenski dijalektološki i onomastički istraživač, također kao urednik u časopisju, kao jezikoslovac što je akcentuirao i komentirao čakavske pjesničke knjige, kao djelatnik u važnim međunarodnim projektima. Ljubazan i susretljiv, bio je i nesumnjivo poticajan čovjek; uvijek je druge poticao na rad i na dovršenje započetoga.

Petar Šimunović bio je izrazito osjetljiv čovjek, pa iz nekih njegovih spisa izbija subjektivnost, raznježenost, toplina, nesumnjivi lirski senzibilitet. Bio je zaljubljen u Brač i u rodnu Dračevicu iznad svega, ali su ga privlačili svi hrvatski krajevi, pa i brojne druge sredine u kojima su se Hrvati nošeni poviješću nalazili ili se još nalaze. Rođen u Dračevici, u njoj počiva, a 8. kolovoza s najvećim poštovanjem i ljubavlju ispratili su ga do groba, uz njegove najbliže, brojni suradnici, znanci, prijatelji. Bio sam tamo i ja vrlo zadovoljan da nisam propustio otići na sprovod Pjeru. Veliku ljubav nezaboravni Pjer poklanjao je književnosti. Nikad ne ću zaboraviti kako je jednom prilikom u zadarskom Matičinu ogranku izvanredno govorio čakavsku poeziju (Ako rečen stina ti san reć smrt / Ako rečen lokva ti san reć život / Ako rečen svića od uja – misli san na son / Ako rečen maslina ti san reć dobrota / Ako rečen mendula ti san reć primaliće / Ako rečen gomila jo san vidi jidro / Ako rečen mužika onda san ču jutro / Ako rečen Dračevica ti san reć oči moje / Ako rečen konoba ti san reć nevoja / Ako rečen Broč ti san reć jubov), a u oku mu je zasjala suza. Književna nagnuća osjećala su se i kada bi subotom gostovao u radijskoj emisiji Putujemo Hrvatskom. Oduševljavala su ga i nepretenciozna djela. Npr. Bibinjski korijeni Ivana Šindije uzbudili su toga preiskusnog čitatelja, jer je iz te knjige, kao i iz mnogih drugih, odčitao autentičnu povijest.

Dragi Pjer, počivaj u miru Božjemu, u svom gnijezdu, u Dračevici. Dolazit će do Tebe u mislima mnogi iz Tvoga naroda, a znanost će još stoljećima posezati za Tvojim djelima iz kojih sjaji Tvoj blistavi um, iz kojih izbija Tvoja osjećajnost i Tvoje duboko domoljublje.